Dio rakete SpaceX udario u Mjesec. Zašto je to važan trenutak za znanstvenike?

Prema procjenama znanstvenika, odbačeni gornji stupanj rakete Falcon 9 tvrtke SpaceX u srijedu je udario u površinu Mjeseca u blizini kratera Einstein, pri brzini od oko 8.700 kilometara na sat.

Kratkotrajni bljesak koji je nastao pri udaru bio je preslab da bi ga većina amaterskih astronoma mogla uočiti, čak i uz vrhunsku opremu. Ipak, veći opservatoriji u Sjevernoj i Južnoj Americi analiziraju prikupljene podatke.

Moglo bi proći nekoliko dana, pa i tjedana, prije nego što bude poznato što se točno dogodilo i kakve se znanstvene spoznaje mogu izvući iz ovog događaja, piše BBC. Za planetarne geologe riječ je o iznimno vrijednoj prilici za istraživanje.

Falcon 9 višekratno je upotrebljiva raketa koja je korištena u brojnim svemirskim misijama. Njezin je dizajn takav da se dio rakete vraća na Zemlju, dok pojedini segmenti ostaju u svemiru.

Raketa je lansirana s Floride u siječnju prošle godine, noseći dva lunarna landera.

Nije se vidio bljesak, ali se vidjela prašina

Zadaća gornjeg stupnja bila je osigurati dovoljno potiska kako bi letjelice napustile Zemljinu orbitu i krenule prema Mjesecu, što je uspješno ostvareno.

Nakon toga, iskorišteni gornji stupanj, velik približno kao peterokatnica i težak najmanje 4.000 kilograma, ostao je kružiti izduženom orbitom koja ga je vodila prema Mjesecu i natrag.

Tijekom sljedećih 18 mjeseci na njegovu su putanju postupno utjecale gravitacijske sile Zemlje, Mjeseca i Sunca, ali i vrlo slab pritisak Sunčeve svjetlosti.

Astronomi koji su pratili njegovo kretanje izračunali su da su upravo ti mali utjecaji postupno promijenili putanju objekta i usmjerili ga prema Mjesecu, pri čemu je svakim danom dobivao na brzini.

Do udara je došlo u srijedu oko 7:35 po britanskom vremenu. U mnogim dijelovima svijeta tada je bio dan, a bljesak nastao pri sudaru bio je preslab da bi se mogao vidjeti čak i teleskopom.

Ni amaterski astronomi koji su promatrali Mjesec tijekom noći nisu imali gotovo nikakvu mogućnost uočiti bljesak jer je trajao tek djelić sekunde. Ipak, moguće je da su vidjeli oblak prašine koji se protezao i do 100 kilometara te ostao vidljiv nekoliko minuta.

Velik izazov

Ni letjelice koje kruže oko Mjeseca nisu se u trenutku udara nalazile na odgovarajućem mjestu za izravno promatranje događaja. Najveće izglede imao je južnokorejski orbiter Danuri, koji je neposredno prije toga prošao u blizini mjesta udara. Njegov tim poručio je korejskim medijima da će eventualne snimke objaviti tek nakon završetka analize.

Tijekom sljedećih nekoliko dana NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter trebao bi snimiti područje udara, što će omogućiti usporedbu fotografija prije i nakon sudara.

Prvi znanstveni rezultati, a vjerojatno i prve snimke, očekuju se zahvaljujući snažnim teleskopima u Amerikama, gdje je u vrijeme udara još uvijek bila noć. Unatoč tome, otkrivanje objekta dugog 14 metara koji je pogodio Mjesec s udaljenosti od 385.000 kilometara predstavlja velik izazov.

Obrada snimki i uklanjanje šuma s fotografija može trajati satima, danima, pa čak i tjednima, dok znanstvenici provjeravaju i obrađuju prikupljene podatke.

Jedinstvena prilika za znanstvenike

Budući da istraživači točno znaju veličinu raketnog stupnja, njegovu brzinu i mjesto udara, ovaj događaj nije tek slučajna nesreća, već rijedak primjer gotovo kontroliranog eksperimenta.

Za planetarne znanstvenike riječ je o jedinstvenoj prilici za provjeru modela koji objašnjavaju nastanak kratera, raspršivanje materijala po površini Mjeseca i širenje podrhtavanja kroz njegovu unutrašnjost. Takva istraživanja imaju i praktičnu vrijednost.

Bolje razumijevanje količine stijena i prašine koje udar izbacuje pomoći će inženjerima u projektiranju sigurnijih lunarnih landera i budućih baza na Mjesecu, procjeni dometa raspršenog materijala te mogućih podrhtavanja tla u okolici mjesta udara. Materijal izbačen iz podzemlja mogao bi pružiti nove informacije o geološkoj građi Mjeseca i dodatno unaprijediti spoznaje o nastanku sustava Zemlja – Mjesec prije otprilike 4,5 milijardi godina.

Objekti koje je čovjek napravio već udarali u Mjesec

Ovo nije prvi put da je objekt koji je izradio čovjek udario u Mjesec. Od 1959. godine deseci svemirskih letjelica završili su na njegovoj površini, neke slučajno, a mnoge namjerno u sklopu znanstvenih istraživanja.

Prva je bila sovjetska sonda Luna 2, nakon koje su uslijedile NASA-ine sonde Ranger tijekom 1960-ih, nekoliko raketnih stupnjeva iz programa Apollo, a potom i misija LCROSS 2009. godine, kada je letjelica namjerno srušena na Mjesec kako bi se istražila prisutnost vodenog leda.

Posljednji potvrđeni slučajni udar zabilježen je 2022. godine, kada se vjerovalo da je riječ o preostalom raketnom potisniku kineske lunarne misije lansirane još 2014. godine. Taj događaj podsjetio je da se svemirski otpad iznad naših glava gomila već više od pola stoljeća.